Kada prošetate danas Trebinjem i pomenete internet ili televiziju, mnogi će, kao i prije 20 godina, bez razmišljanja reći: „Zovi Borka.“ Iza tog imena stoji više od dvije decenije predanog rada, bezbroj intervencija na terenu i spremnost da se reaguje u svako doba dana i noći.

Borivoje Kraljević, Borko kako ga zovu kolege i prijatelji, dio je naše kompanije od 2002. godine, još iz vremena kada se mreža tek gradila, a znanje sticalo kroz praksu i svakodnevne izazove. Od prvih analognih signala do savremenih i složenih telekomunikacionih sistema, njegov profesionalni put neraskidivo je isprepleten s razvojem i rastom servisne regije kojom danas uspješno koordinira.

Počeci i izazovi

Počeci kao i u svakom poslu, prisjeća se Borko, bili su zahtjevni. Mreža se gradila od nule. Postavljale su se centrale, razvlačili kablovi prema naseljima, i to najčešće vazdušnim vodovima. Penjanje na krovove i stubove bila im je svakodnevica, i to, kako kaže, bez savremene opreme i mehanizacije, jer u to vrijeme nije ni postojala.

„Bili smo kao spajdermeni“, priča kroz osmijeh i objašnjava da nekada nije bilo detaljnih projekata ni kontinuiranih obuka kao danas. Kolege iz drugih gradova znale su, kaže, doći na dan ili dva, pokazati im osnove, a ostatak je zavisio od njihove snalažljivosti i upornosti. Ali najviše je zavisilo od njihovog malog tima.

Snaga tima

„To je bio mali tim, samo nas četvorica.  Godinama smo zajedno radili rame uz rame. Neki su u međuvremenu krenuli drugim putem, a neki su i danas dio ove priče, ali ono što je ostalo isto jeste osjećaj da smo bili i ostali kao porodica. Zato uvijek govorim u množini. Ne volim da kažem „ja sam uradio“, već „mi smo uradili“, jer svaki uspjeh bio je rezultat zajedničkog rada, podrške i povjerenja među kolegama“, ističe Borivoje.

Iz Trebinja se mreža tako širila dalje, a oni su bili pioniri, koji su kasnije obučavali nove radnike.

Osmijeh uvijek na terenu

Tokom godina rada, Borko je, kaže, prošao gotovo sve pozicije, od tehnike i rada sa izvođačima do marketinga i korisničke podrške. Njegov broj telefona, nekadašnji servisni kontakt, i danas ima veliki broj njegovih sugrađana. To znači stalnu dostupnost, ali i veliku odgovornost. Kvarovi se rješavaju odmah, bez obzira na praznik, grmljavinu i nevrijeme ili kasne sate. Ipak, posao nikada nije doživljavao kao teret.

„I po kiši i po nevremenu, uvijek uz šalu radimo. Dok smo na terenu često bi smijući se znali reći – Nema da ne može. Mora moći, samo je pitanje kako“, priča Borko sa osmijehom, koji ga prati i kroz život i kroz posao.

Anegdote koje pamti

Sa osmijehom se sjeća i perioda kada je internet tek stizao u domove. Mnoge bake nabavljale su računare da bi se preko Skajpa čule s djecom u inostranstvu, a kako je volio slatko, brzo se pročulo, pa su ga često zvale: „Borko, napravila sam kolače, dođi molim te, nešto sam zabrljala.“ Riješavao je strpljivo i ljubazno sve te njihove zahtjeve, a kolege su prepričavale i danas spominju da ga „vole sve bake u Hercegovini“.

Godine rada na terenu donijele su mu zato mnogo lijepih trenutaka koje ne zaboravlja. Tako, dok su jednom korisniku radili priključak, domaćin je iznenada uzviknuo: „Prekidaj sve, dobio sam dva sina!“ Radovi su nakratko stali, a slavlje sa srećnim ocem bilo je neizbježno.

„U to vrijeme, čim zazvoni telefon, znao sam šta mi slijedi“, prisjeća se Borko. „Odmah bih krenuo razgovor: ‘Uđite u Control Panel, pa Network Connections…’“ Toliko je puta ponovio ta uputstva da je i njegova tada mala kćerka znala cijelu proceduru izrecitovati čim začuje zvono telefona, i to na opšte oduševljenje i smijeh svih oko nje.

A koliko su se kolege oslanjale na Borka najbolje govori činjenica da ga je jedan od njih stavio kao „prijatelj broj“ kod operatera, koliko ga je često zvao za savjet s terena.

Više od profesije

I danas, kao koordinator servisne regije, uvijek nastoji da mlađim kolegama prenese znanje i iskustvo koje je godinama sticao. Danas su oprema i alati savremeniji, procedure jasnije, ali vjeruje da su spremnost da pitaš, odgovornost i timski duh vrijednosti koje se ne mijenjaju. Iskustvo i znanje se ne podrazumijeva, ono se stiče i dijeli.

Više od dvije decenije, Borivoje Kraljević i dalje radi sa istim žarom. Kiša, vjetar ili praznik nisu prepreka kada treba pomoći korisniku ili podržati kolegu. Za njega posao nikada nije bio samo posao, već životni poziv kojem je ostao vjeran od prvog dana, a tu posvećenost prepoznale su i kolege i korisnici.