Snaga porodice, humanost i empatija suštinski su važni, o čemu najbolje svjedoči priča Gordane Simić iz Dervente, majke dvije djevojčice sa dijabetesom tipa 1, koja je nagrađena u okviru našeg konkursa “Super ljudske priče”. Dijagnoze i medicinski izazovi već sedam godina su svakodnevnica u Gordaninom domu, ali ovo nije priča samo o tome, već o snazi jedne porodice, podršci divnih ljudi poput nastavnika Željka Grujića i učiteljice Dragane Popović, kao i o važnosti učenja iz različitosti i moći iskrenog zajedništva.

Najstarijoj Gordaninoj kćerki Ivani, 2017. godine je dijagnostifikovan dijabetes tipa 1. Tada je imala 12 godina. Samo godinu dana kasnije i mlađoj kćerki Milici ustanovljena je ista dijagnoza. Imala je tek sedam godina.

– Prstići ispucali od bockanja zbog mjerenja nivoa šećera. Suze svaki put kada svoje malo rame oslobodi od garderobe da bismo joj dali insulin. Svaki odmor smjenjivali smo se suprug i ja kako bismo joj davali insulin da bi mogla užinati sa ostalom djecom – prisjetila se Gordana tih prvih teških dana, kada su stalno dolazili u školu, jer je Milica bila suviše mala da bi mogla sama sebi davati terapiju.

Međutim, tada im je u susret izašla učiteljica Dragana Popović, koja se ponudila da umjesto njih pokuša Milici dati insulin.

– Nažalost, imam iskustvo sa dijabetesom. Naravno, nije isto davati insulin djetetu i odraslom čovjeku. Ali, uspjele smo. Trudila sam se da pripremim i drugu djecu i ukažem na to da je normalno da Milica svakog dana dobija lijek. Djeca su to shvatila i bili su zaista pažljivi i puni razumjevanja – kazala je Popovićeva.

Ogromnu podršku u školi imala je i Ivana. Nastavnik fizičkog vaspitanja Željko Grujić bio je i ostao njen veliki oslonac. Izvodio je Ivanu sa časova kada je nivo šećera u krvi bio visok i kada nije postojalo drugo rješenje nego fisikulturna sala, lopta i trčanje.

– Ivana je bila šesti razred kada je saznala da ima dijabetes. To je bilo i moje prvo iskustvo sa dijabetesom. Nisam u početku mislio da ću moći mnogo da pomognem. Međutim, vremenom sam shvatio koliko je važno redovno mjerenje šećera. Čim bismo primjetili da joj je šećer malo veći, pojačavali smo fizičke aktivnosti i vježbe – prisjeća se Grujić, zahvaljujući čijoj je posvećenosti Ivana imala priliku i da ode na ekskurziju.

Direktor Osnovne škole „Nikola Tesla“ Ljubiša Đurić istakao je da je prirodno za sve članove nastavnog osoblja te škole da pomažu i podržavaju učenike.

– Ovo je mali grad, gdje se svi poznajemo, tako da se i na poslu i u školi ponašamo kao porodica. Jedni drugima smo pri ruci, a posebno u teškim situacijama. Poziv prosvjetnog radnika je sam po sebi uzvišen, a djela naših nastavnika idu u prilog tome – naglasio je Đurić.

Osim nastavnicima i upravi Osnovne škole „Nikola Tesla“, Gordana je veoma zahvalna i rukovodstvu SŠC „Mihajlo Pupin“ i profesorima gimnazije koju Ivana sada pohađa.

– U grupi sam sa roditeljima djece sa dijabetesom iz cijele Srpske kojih ima puno i nemaju svi ovakva dobra iskustva sa školama. Zahvalni smo i zaista srećni zbog toga. Veoma mi je drago što je Supernova odlučila da izdvoji i nagradi ljude koji čine dobra djela za kompletnu društvenu zajednicu i mislim da na ovakve ljude i u budućnosti treba svi da se ugledamo – poručila je Gordana.

Cilj našeg projekta „Super ljudske priče“ upravo i jeste to – da pronađemo i predstavimo talentovane, inspirativne, hrabre i humane ljude, koji svojim ponašanjem mijenjaju živote drugih na bolje, a naše okruženje čine ljepšim mjestom za život.